Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku (nadmorske visine od 228 metara) i zauzima naočitu poziciju kao kruna brežuljka. S veličanstvenog vidikovca na zidinama pogled seže do mora. Kuće su u gradu zbijene, što stvara srednjovjekovni ugođaj. Srednjovjekovna urbana cjelina ostala je uglavnom nedodirnuta do danas. Ona je prirodna osnovica za intenzivan i zanimljiv život koji Grožnjan danas živi. Posljednjih 275 godina u gradu nije izgrađena niti jedna nova građevina. Današnji grad razvio se na prethistorijskoj naseobini.

-Povijesni tekstovi prvi puta spominju GROŽNJAN 1102. godine. (Istarski markiz Ulrich II. i njegova žena Adelaida poklanjaju svoja imanja akvilejskom patrijarhu.)
-1238. nalazi pod vlašću Vicarda I. Pietrapelose.
-1277. veliki broj slavenskih obitelji pozvan je da obrađuje zemlju gospoštije Pietrapelosa.
-1286. Vicard II. Pietrapelosa daje grožnjanski kaštel patrijarhu Rajmundu u zalog.
-1287. dok se s patrijarhom borio protiv Mlečana, Vicard prelazi neprijateljima i Grožnjan prepušta Mlečanima. Po svršetku rata kaštel je vraćen vlasnicima.
-1339. Grožnjan je ponovno postao vlasništvom patrijarha.
-1354. Grožnjan dolazi u ruke Volricha ili Ulricha Reifenberga.
-1358. po izlasku iz feudalizma, Grožnjan ima statut.
-1358. Volrich prodaje tu gospoštiju Veneciji, za 4000 dukata, kako bi podmirio dugove.
-1356. tijekom rata između Venecije i Mađarske, pružio je u Grožnjan otpor mađarskim jedinicama. Mjesto su zauzele mađarske i hrvatske jedinice pod zapovjedništvom Mikice, sina hrvatskoga bana.
-1358. Mlečani zauzimaju Grožnjan, a pod tom vlašću ostaje do propasti Venecije, krajem 18. stoljeća.
-Još prije no što su Mlečani kupili Grožnjan, slavenske obitelji naselile su područje (tijekom 14. stoljeća), a na poziv germanskih feudalaca.
-1359. umaški se kapetan Petar Dolfin seli u grožnjansko sjedište, pa 1360. i 1367. obnavlja zidine i gradsku palaču te jača obranu grada. Kapetanat se tu održao do 1394. kada je prebačen u Rašpor.
-U 15. stoljeću Grožnjan je stavljen pod sudsku nadležnost Pietrapelosa.
-1446. obnovljene su zidine, radi zaštite od mogućih turskih napada.
-1557. tu je već renesansna loža, netaknuta do danas = Gradska galerija FONTICUS Grožnjan.
-1558. tu je zasjedao sud, jer je Grožnjan tada imao ponovno vlastiti statut.
-Nakon epidemije kuge 1630. Grožnjan se pretvorio u napušteno mjesto.
-1800 papa Pio VII, posjećuje i dodjeljuje „posebne moći“ Grožnjanu. Oltar, crkva Sv.Vida, Modesta i Krešencije.
-1816. austrijski car Franjo I. obilazi istarske posjede kupljene nakon Napoleonova poraza, bio je i na  Grožnjanu, gdje se susreo sa stanovništvom.
-1902. u vrijeme vladavine Austrije područje Grožnjana je doživjelo procvat. Zahvaljujući izgradnji željezničke pruge “Parenzana” razvila se trgovina pa se i poljoprivredna proizvodnja povećala.
-1910. u gradskoj jezgri Grožnjana živjelo je 1.658 stanovnika, a na području općine 4.028 stanovnika. Grožnjan je imao liječnika, poštu, školu, odvjetnika, bilježnika, uljaru, pekaru, trgovine hranom i odjećom, dvije mesnice, nekoliko gostionica i više drugih obrtnika: postolari, kovači, krojači, stolari…
NOVIJA POVIJEST

Pad Austrije i dolazak Kraljevine Italije kao i svjetska ekonomska kriza u mnogome je obilježila i ovo područje. Zbog brojnosti obitelji 20-ih godina XX. stoljeća iz Grožnjana je počela ekonomska migracija – mnogi su posao potražili u Trstu, najbližem pomorskom gradu, i prekomorskim zemljama.
Padom fašističke vlade Italije 1943.g. buknuo je ustanak u kojemu su uz Hrvate i Slovence sudjelovali i talijanski antifašisti, koji su se do 1945. borili protiv fašističke njemačke okupacije.
U rujnu 1943. Narodnooslobodilački odbor za Istru donio je u Pazinu proglas o sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom. Odluku potvrđuje Pokrajinski NOO za Istru, a zatim i ZAVNOH i AVNOJ.
1947. godine u Parizu je potpisan Sporazum o miru sa Italijom. Istra je podijeljena između Jugoslavije i Slobodnog teritorija Trsta, koji je podijeljen na zonu A kojom je upravljala anglo-američka vojska, i zonu B kojom je upravljala jugoslavenska vojska. Grožnjan je spadao u zonu B. 5. listopada 1954. u Londonu je potpisan Memorandum kojim je regulirano da zonom A upravlja Republika Italija, a zonom B upravlja FNR Jugoslavija. Godine 1975. Osimskim sporazumom definirana je granica između Republike Italije i SFRJ čime je zona B pripala Jugoslaviji.

Londonski Memorandum posebnom klauzulom predviđao je mogućnost optiranja što je uz mjere nacionalizacije, konfiskacije, prisilnog zadrugarstva, raznih restrikcija, loše agrarne politike (umjesto tradicionalnog obrađivanja vinograda, maslinika i voćnjaka morala se sijati pšenica), prekid ekonomskih veza sa tradicionalnim zaleđem Kopra i Trsta, prisilno mijenjanje škola i sve to pogodovano jakom talijanskom propagandom, do travnja 1956. godine s ovog područja je iselilo 2/3 stanovništva, a u samom Grožnjanu ostalo je samo nekoliko obitelji. Prazne Grožnjanske kuće djelomično su naselile obitelji iz okolice. Godine 1965. kada je osnovan “Grad umjetnosti” dio kuća dan je na korištenje likovnim umjetnicima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, a dio kuća je 1969. dano na korištenje Kulturnom centru Međunarodne federacije Muzičke omladine.

Tako je Grožnjan od grada obrtnika i poljoprivrednika postao grad umjetnika.